Svi ljudi Svijeta sebi za uzor trebaju uzeti ove blagoslovljene ljude, kojima je Allah, dž. š., ukazao cast misijom pejgambera, koje je podržao znanjem i snagom i hvalio njihovim uzornim moralom. Svi muslimani bi se trebali ugledati u ove blagoslovljene robove, koje je Allah, dž. š., uzdigao nad ostalim svjetovima, i u svojim životima provoditi odlike njihovog jedinstvenog morala. U ovom poglavlju cemo, objašnjenjem izuzetnog morala Ibrahima, a. s., koji se, snažnom vjerom u Allaha, dž. š., predanošcu, pokornošcu i iskrenošcu, hvali u mnogim kur’anskim ajetima, dati podstrek i pozvati ljude na iskazivanje morala, kakvog je imao Ibrahim, a. s.
Ibrahim, a. s., je “Allahov prijatelj”
Allah, dž. š., u Kur’anu kazuje da je Ibrahima, a. s., uzeo za Svoga prijatelja. Zbog toga se Ibrahim, a. s., predstavlja kao ‘‘Halilullah’’ (Allahov prijatelj) i od strane ljudi oslovljava se ovim lijepim imenom. Muhammed, a. s., je rekao: “O, moj Allahu, Ibrahim, alejhi-s-selam, je Tvoj prijatelj, Tvoj pejgamber.”7Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, cineci još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? - A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (An-Nisa’, 125)
A u Novom Zavjetu, koji je nakon objavljivanja iskrivljen, nalaze se slijedece formulacije u vezi sa Ibrahimom (Abra-hamom), a. s.:
Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? Vidiš: vjera je suradivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uracuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 8
Jedini životni cilj Allahovog, dž. š., prijatelja, onoga ko posjeduje ljubav i strah od Allaha, dž. š., je postizanje Njegovog zadovoljstva, milosti i Dženneta. Allah, dž. š., je uvijek u njegovom srcu i pameti. Naspram ljepota koje vidi, on govori ‘‘kako je to lijepo Allah stvorio, On je vrijedan hvale’’, i velica Ga najljepšim imenima.
Zna da su sve blagodati, koje mu se daju, od Allaha, dž. š, i mnogo Mu se zahvaljuje. A kada se suoci sa nekim pro-blemom i nevoljom, zna da je to iskušenje od strane Allaha, dž. š., i da je to stvoreno zajedno sa hajrima. U ime Allaha on iskazuje lijepo strpljenje, oslanja se na Njega i cini dobra djela za buduci svijet. A kao što je i Bediuzzaman Said Nursi rekao “Elhamdulillahi ala kulli hal” (Hvala Allahu u svakom stanju), uvijek se zahvaljuje Allahu, dž. š., bez obzira da li bio u blagodatima ili u nevoljama.
Allah, dž. š, u Kur’anu podstice ljude da se domognu ovog casnog položaja. U jednom kur’anskom ajetu On na slijedeci nacin nareduje vjerncima da traže nacina kako da Mu se približe:
Zato požurite Allahu (Az-Zariyat, 50) kaže Allah, dž. š., a u jednom drugom ajetu On nam se obraca na slijedeci nacin:O, vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite... (Al-Ma’ida, 35)
A u suri Al-Muzzammil, Allah, dž. š., nareduje ljudima da Mu se potpuno posvete:“... Zato, namaz obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!” (Al-Hadždž, 78)
I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti - On je Gospodar istoka i zapada, nema Boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika! (Al-Muzzammil, 8-9)
Ibrahim, a. s., je posjedovao snagu , pronicljivost i sposobnost rastavljanja istine od neistine
 |
A u drugom ajetu, Allah, dž. š., kazuje da je Ibrahimu, a. s., dao rušd, odnosno zrelost:
Rijec rušd, koja se spominje u ajetu, dolazi u znacenju: odlucna, potpuna, izuzetna prikladnost; sigurnim korakom voditi i usmjeravati ka ispravnome. Ibrahim, a. s., kojeg je Allah, dž. š., ojacao ovim lijepim svojstvima, svojom oštro-umnošcu i pronicljivošcu, dalekovidnošcu, rastavljanjem dobra od zla i donošenjem prikladnih odluka vodio je veliku borbu protiv nevjernika. Sve ove odlike pokazuju nam da je on bio rob koji se mnogo bojao Allaha, dž. š., i bio pedantan u kontekstu izvršavanja Allahovih naredbi. U jednom kur’anskom ajetu Allah, dž. š., na slijedeci nacin kazuje da ce ovu veliku blagod podariti onima koji Ga se boje:A Mi smo još prije Ibrahimu zrelost njegovu dali i Mi smo ga dobro znali! (Al-Anbiya’, 51)
Izuzetna svojstva kojima je Allah, dž. š., obdario Ibrahima, a. s., bila su povod da ovaj blagoslovljeni insan vodi krajnje mudru i efikasnu borbu protiv nevjernika. A u ishodu toga, Ibrahim, a. s., i oni koji su ga slijedili izašli su kao pobjednici.O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On ce vam sposobnost darovati pa cete istinu od neistine moci rastaviti i preko ružnih postupaka vaših ce prijeci i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna. (Al-Anfal, 29)
“Cestitost” i “odabiranje istine” su važna svojstva na koja je vjernike konstantno podsjecao i naš pejgamber, Muhammed, a. s. Odredene preporuke Muhammeda, a. s., u ovom kontekstu glase:
Reci: ‘‘Vjerujem u Allaha, dž. š.’’ i budi cestit! 9
Ko žudi da ga vole Allah, dž. š., i Njegov Resul neka govori istinu.10
Kada Allah, dž. š., nekome namjeri hajir, onda ga uputi na Pravi Put.11
Iskrenost (sidk) vodi dobroti, a dobrota u Džennet. Govoreci istinu, covjek se, na kraju, kod Allaha, dž. š., upisuje kao cestiti. Laž vodi u zlo, a zlo u Džehennem. Govoreci laž, covjek se, na kraju, kod Allaha, dž. š., upisuje kao lažov.12
Ibrahim, a. s., je bio rob kome je uvijek na umu bio onaj svijet
Ibrahima, a. s., i njegov soj Allah, dž. š., u Kur’anu opisuje kao bogobojazne insane kojima je uvijek bio na umu buduci svijet:I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet. (Sad, 45-46)
 |
U poslovima i ibadetima koje obavlja, iskreni vjernik u fokusu ima jedino Allahovu ljubav, zadovoljstvo, odobrenje i prijateljstvo. A najljepša ilustracija u aktualnom kontekstu je život Muhammeda, a. s. Muhammed, a. s., je tražio jedino Allahovo zadovoljstvo, cijeli život proveo je u cilju postizanja Allahovog zadovoljstva, milosti i Dženneta. Allah, dž. š., na slijedeci nacin u Kur’anu kaže da su Njegovi pejgamberi, koji su ljudima poslani kao izraz Njegovog rahmeta i dobrote, ne ocekujuci nikakvu ovosvjetsku nagradu, iskreno pozivali ljude na zaživljavanje vjerskog morala:
‘‘Cinite svoja djela iskreno u ime Allaha, dž. š., pošto Allah dž.š., prihvata djelo iskreno ucinjeno u Njegovo ime’’13, kaže Muhammed, a. s., i sve vjernike poziva na iskreno ponašanje. Obratimo li pažnju na dove pejgambera, na njihova upozorenja upucena narodu, vidjet cemo da su oni ljude pozivali u vjeru u Allaha, dž. š., da svoja djela cine iskreno, da se ne zavaravaju prolaznim blagodatima dunjaluckog života i da rade za Ahiret.Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještacen.” (Sad, 86)Reci: “Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene ce nagraditi Allah, On nad svim bdi.” (Saba’, 47)
Jedno od najbitnijih svojstava koje vjernik treba posjedovati je da bude od onih koji ‘‘stalno na umu imaju buduci svijet’’. Svako ucinjeno djelo, svaka izgovorena rijec trebali bi biti jedino radi postizanja Allahovog zadovoljstva. Vjernik bi konstantno trebao osjecati žudnju za Ahiretom, istinskim životom, i nikako se ne bi trebao vezivati za dunjaluk. Nesumnjivo da ce se i vjernici koristiti Allahovim blagodatima na dunjaluku, na taj nacin ce se zahvaljivati Stvoritelju i razmišljati o njihovim stvarnim oblicima koje ce naci na Ahiretu. Ali, dunjalucke blagodati nikako ne bi trebali dovesti u položaj cilja. Svaka od njih bi se trebala doživljavati kao sredstva za postizanje Allahovog zadovoljstva, objašnjenje vjerskog morala i povod spominjanja Ahireta.
Razmišljati o nepresušnim ljepotama Dženneta, radovati se zbog Allahovog obecanja Dženneta, cuvati se vjecnog džehennemskog azaba i imati to stalno na umu bitni su povodi koji vjernicima povecavaju radost življenja u kur’anskom moralu i bliskosti Allahu, dž. š. U protivnome, koristeci ljudsku odliku zaborava, šejtan ce zavoditi ljude nebrigom za postojanjem Ahireta. Vjernik nikada ne bi smio pasti u ovu šejtansku klopku, stalno bi trebao biti od onih vjernika koji, poput Ibrahima, a. s., duboko razmišlja i prica o buducem svijetu. Upravo, za ovog blagoslovljenog roba, koji je stalno na umu imao buduci svijet, koji je Allahovo zadovoljstvo držao iznad svega drugog i koji je tokom cijelog svog života pokazivao iskrene napore za širenje vjerskog morala, Allah, dž. š., u suri Al-Baqara kaže slijedece:
Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome ce biti medu dobrima. (Al-Baqara, 130)
Ibrahim, a. s., je bio odabrani i hajirli rob
I oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. (Sad, 47)
 |
Ibrahim, a. s., i njegovi sinovi su odabrani za pozivanje svoga naroda u vjeru u Allaha, dž. š., i da im objasne Allahovu svemoc i neogranicenu silu. Allah, dž. š., u Kur’anu saopcava: “Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo i objavu dali...” (Al-Hadid, 26) i da je Ibrahimovoj porodici ukazao cast vjerovjesništvom.Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom. (Ali ‘Imran, 33)
Biti hajirli jedno je od bitnih svojstava vjernika. Nevjernici svojoj okolini i svijetu ne donose dobro, vec zlo (šerr). To je neizbježno pošto nevjernik svoje interese drži iznad svega ostalog i, prema tome, kada su u pitanju licni interesi, on se ne susteže da naškodi drugima. Što se tice vjernika, on, i u duhovnom, i u materijalnom pogledu, covjecanstvu donosi hajr, bericet i blagostanje. Zbog straha od Allaha, i njegove snažne vjere, bilo to cak i protiv njega samog i njegovih bližnjih, vjernik vrši pravdu, cini ljudima dobro i suprotstavlja se zalimima.
Rijecima “Najhajirniji od mog Ummeta je onaj koji je najljepšeg morala’’14, Muhammed, a. s., je saopcio da su vjernici, koji su svojim lijepim moralom uzor drugima, oni koji su od koristi društvu u kome žive.
Razliku izmedu vjernika koji donose dobro, odnosno onih koji djeluju prema Allahovim odredbama, koji uvijek svojoj okolini donose ljepote vjerskog morala, i onih koji su lišeni ovih svojstava, Allah, dž. š., na slijedeci nacin istice u Kur’anu:
Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom Putu? (An-Nahl, 76)
 |
Ibrahim, a. s., je posjedovao iskreno srce
Ibrahima, a. s., kojeg je Allah dž.š., ucinio Svojim prijate-ljem, odvojio je od njegovog naroda, koji je živio u širku, i ucinio ga predvodnikom na Pravom Putu svih onih koji posjeduju iman.Kad je Gospodaru svome iskrena srca došao. (As-Saffat, 84)
 |
Cišcenje covjeka u isto vrijeme ima i znacenje udaljavanja od zala duše i negativnih šejtanskih nagovaranja. Loše od dobrih odvojiti (Ali ‘Imran, 179), kaže Allah, dž. š., u Kur’anu. Ovo cišcenje je cišcenje koje se vrši moralno i materijalno. A mnogi od onih koji žive daleko od vjere usuduju se reci kako imaju ‘‘cisto srce’’. Medutim, oni, u biti, samo nastoje rasteretiti svoju savjest. Covjek koji želi imati ‘‘cisto srce’’, poput Ibrahima, a. s., srcano mora vjerovati u Allaha, dž. š., mora pedantno izvršavati Allahove naredbe, mora biti pokoran i bogobojazan. Allah, dž. š., nam na slijedeci nacin u Kur’anu opisuje cestitost i moral kojim ce On biti zadovoljan:
A u drugom ajetu Allah, dž. š., saopcava da On voli one koji se mnogo ciste (At-Tawba, 108). Moguce je da insan dugo vremena djeluje prema nagovorima šejtana, da ima loše misli i loš moral. Medutim, bitno je da se ta osoba pokaje Allahu, dž. š., da napusti taj moral koji posjeduje i da se, ugledajuci se u Ibrahima, a. s., i druge pejgambere, ocišcenog srca usmjeri ka Allahu, dž. š.Nije cestitost u tome da okrecete lica svoja prema istoku i zapadu; cestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rodacima, i sirocadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, narocito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskre-ni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (Al-Baqara, 177)
U suri Al-Ma’ida Allah, dž. š., saopcava radosnu vijest vjernicima:
A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah ce, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (Al-Ma’ida, 39)
Ibrahim, a. s., je bio (kao jedna) zajednica
Ibrahim, a. s., je bio pejgamber koji je Allaha, dž. š., držao iznad svega ostaloga, koji je pazio jedino na Njegovo zadovoljstvo, prisno Mu potcinjen, koji se bojao samo Allaha, dž. š., oslanjajuci se i uzdajuci se u Njega. Unatoc tome što se suprotstavio mnogobrojnoj zajednici, što su ga oni namjeravali ubiti, cak i u vatru baciti, zahvaljujuci hrabrosti i uzdanju u Allaha, dž. š., što je bilo produkt njegovog imana, bio je veoma odlucan u svojoj borbi koju je vodio radi uspostavljanja dominacije Allahove vjere.Ibrahim je bio (kao jedna) zajednica, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. (An-Nahl, 120)
Svi vjernici bi, isto tako, trebali težiti ka ovom izuzetnom moralu Ibrahima, a. s., i, cak i kada bi ostali potpuno usamljeni, trebali bi, poput Ibrahima, a. s., biti hrabri, odlucni, iskreni, pokorni, cvrste volje i pouzdani u Allaha, dž. š. Ono što se, u tom smislu, treba uciniti je potpuno predanje Jednom i Jedinom Allahu, dž. š., strahovati jedino od Njega i doživljavati Ga kao jedinog svog pravog prijatelja. Cak i da se na bilo kojem kraju svijeta vjernik nade sam u nevjernickoj zajednici, ushicenje i žudnja za postizanjem Allahovog zadovoljstva ga uvijek usmjeravaju ka cestitom ponašanju, vršenju ibadeta, potpunom oživotvorenju vjerskog morala i pozivanju ljudi u vjerski moral. Vjernik djeluje snagom, kojom se napaja iz svjesti da je Allah, dž. š., uvijek pored njega, da ga u svakom trenutku nadzire i štiti. Ko pokaže moral identican moralu Ibrahima, a. s., ko se istom odanošcu i pokornošcu veže za Allaha, dž. š., može se nadati da ce, poput Ibrahima, a. s., biti nacinjen u snazi ‘‘kao jedna zajednica’’.
 |
Ibrahim, a. s., je bio zahvalan Allahu, dž. š.
 |
Obratimo li pažnju na moral pejgambera, o kojima smo upoznati preko kur’anskih kazivanja, vidjet cemo da su se oni uvijek i u svakom poslu obracali Allahu, dž. š., stalno se zahvaljivali na Njegovim blagodatima, slavili Allaha, dž. š., i velicali Njegovu slavu. “Hvala Allahu, Njemu se utjecemo, od Njega oprost tražimo,”15 kaže Muhammed, a. s., u jednoj svojoj dovi i skrece pažnju na znacaj zahvaljivanja.Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam rijeci Naše kazuje i da vas ocisti i da vas Knjizi i mudrosti pouci i da vas ono što niste znali nauci. Sjecajte se vi Mene, i Ja cu se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! O vjernici, tražite sebi pomoci u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. (Al-Baqara, 151-153)Kao rob koji se stalno zahvaljivao na blagodatima kojima ga je Allah, dž. š., obdario, Ibrahim, a. s., je bio cestiti rob koga je Allah, dž. š., kao uzor, pokazao svim muslimanima. U suri An-Nahl se za Ibrahima, a. s., kaže slijedece: i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi Put izveo (An-Nahl, 121).
Vjernici bi se, isto tako, trebali ugledati na ove osjecaje zahvalnosti blagoslovljenih Allahovih vjerovjesnika, u svakom trenutku svoga života bi se stalno trebali zahvaljivati svome Stvoritelju. Allah, dž. š., nas u Kur’anu obavještava da zahvala treba biti konstantna. Kada se nade u nevolji, kada se suoci sa bilo kojom poteškocom ili bolešcu, kada doživi nepravdu ili zulum, vjernik bi se odmah trebao zahvaljivati Allahu, dž. š., i te situacije bi trebao doživljavati kao dogadaje koje Allah, dž. š., sigurno stvorio sa nekim hajrom i mudrošcu. Allah, dž. š., u toku dunjaluckog života, svakog covjeka iskušava nevoljama i problemima i time kakav ce moral pokazati u tim situacijama. A obecava da ce onima koji pokažu lijep moral dati izuzetnu nagradu i na dunjaluku i na Ahiretu. Allah, dž. š., u Kur’anu saopcava slijedece:
Mi cemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što cete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive. (Al-Baqara, 155)Svako živo bice smrt ce okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama cete se vratiti. (Al-Anbiya’, 35)
Ibrahim, a. s., je bio rob poslušan svome Gospodaru
Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi poslušan!” - on je odgovorio: “Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!” (Al-Baqara, 131)
 |
Blagoslovljeni vjerovjesnici, kojima je, radi izvodenja covjecanstva iz tame u svjetlo, ukazana cast misijom pejgamberstva, veoma dobro su znali da je cijeli kosmos i živote svih ljudi Allaha, dž. š., stvorio sa njihovim sudbinama, da je odranije naš Gospodar ustanovio sve ono što smo preživjeli i što cemo doživjeti. Zbog toga, oni su blagoslovljeni ljudi, predani Allahu, dž. š., usmjereni ka Njemu i srdacno povinovani Njegovim naredbama. Vjernici bi, isto tako, trebali razmišljati o cinjenici postojanja sudbine, o kojoj nas Allah, dž. š., obavještava u Svojim ajetima, trebali bi živjeti predani i zadovoljni sudbinom koju im je Svevišnji odredio.
Ibrahim, a. s., je bio rob blage naravi
Posjedovati milost i blagu narav, biti ispunjen ljubavlju i saosjecanjem i opraštati neke su od odlika vjernika koje Allah, dž. š., pohvaljuje u kur’anskim ajetima. Allah, dž. š., u Kur’anu, isto tako, saopcava da je i Ibrahim, a. s., bio blage naravi:...Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114)Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan. (Hud, 75)
 |
Kada blagost negdje ude, ona to sigurno ukrasi, a odstrani li se od necega, ona to sigurno cini nedostatnim.16
Želite li da vam se srce omekša? Budite milostivi prema sirocetu, pomiluj ga po glavi i nahrani ga onime što jedeš pa ce ti srce omekšati. 17
Budite milostivi da bi vam se ukazala milost, oprostite da bi vam se oprostilo...18
Allah je Refik (milostiv i saosjecajan), voli blagost i na blagost odgovara samo blagošcu.19
Allah, dž. š., nas u Kur’anu obavještava da su i ostali pejgamberi posjedovali ove izuzetne odlike. Ilustracije radi, saopcava se da je za Šuajba, a. s., koji je kao vjerovjesnik poslan narodu Medjen, njegov narod rekao: ... Zbilja si ti blag i smjeran! (Hud, 87).
Ibrahim, a. s., je bio voda koji je usmjeravao ka Allahovim naredbama i Pravom Putu
Allahovo svojstvo Hadi (Onaj koji upucuje na Pravi Put) se, kao i kod svih ostalih pejgambera, tokom cijelog njegovog života, na najljepši nacin manifestiralo i u Ibrahimu, a. s. Misijom pejgamberstva kojom mu je Allah, dž. š., ukazao cast, Ibrahim, a. s., je bio voda svog naroda na Pravom Putu. Pozivao ih je da vjeruju u Allaha, dž. š., Jednog i Jedinog. I ostali pejgamberi, koji su poticali od Ibrahimovog soja, takoder su bili vode koji su svoj narod usmjeravali na Pravi Put:Allah, dž. š., nas na slijedeci nacin u Kur’anu obajveštava o dovama vjernika koji su tražili da budu “vode cestitih”:I poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim, i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. (Al-Anbiya’, 72-73)
Stjepan odgovori: “Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. 20
(Pored): na slici se vidi Balikli jezero (Jezero sa ribama), u Urfi (Turska) za koju se tvrdi da je mjesto gdje je živio Ibrahim, a. s.
I Muhammed, a. s., je pozivao na Allahov Put, najcasniji i najljepši put, ulagao napore da bude povod spasa ljudi i na dunjaluku i na Ahiretu. U suri Al-An’am se na slijedeci nacin obavještavamo o Muhammedovom, a. s., pozivanju :I oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju!” (Al-Furqan, 74)
U jednom hadis-i šerifu se na slijedeci istice da je Allahov i Resulullahov put najispravniji put:Reci: “Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraceni stopama našim - a Allah nas je vec uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na Pravi Put: ‘Hodi nama!’” Reci: “Allahov put je - jedini Pravi Put, i nama je naredeno da Gospodara svjetova slušamo.” (Al-An’am, 71)
Nedvojbeno, najljepša rijec je Allahova Knjiga, a najljepši put je put Muhammeda, a. s. 21
Dove Ibrahima, a. s.
U Kur’anu se nalazi niz ajeta koji govore o dovama pejgambera. Ove do-ve su veoma mudri primjeri musli-manima koji traže povod za približa-vanje Allahu, dž. š. Nauciti iskrene dove pejgambera, nastojati shvatiti duhovne dubine i izuzetan moral blagoslovljenih pejgambera koji su cinili te dove i istom iskrenošcu ciniti dovu Allahu, dž. š., znacajan je put za povecanje bliskosti sa Allahom, dž. š. |
Ibrahim, a. s., je na slijedeci nacin cinio dovu Allahu, dž. š., tražeci od Njega mudrost i znanje i da ga uvrsti medu cestite:“I napustit cu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat cu se Gospodaru svome; nadam se da necu biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome.” (Maryam, 48)
Ibrahim, a. s., je od Allaha, dž. š., tražio da ga spominju po lijepom:“Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medu one koji su dobri.” (Aš-Šu’ara, 83)
U vezi sa Ahiretom, Ibrahim, a. s., je cinio slijedecu dovu:“I ucini da me po lijepom spominju oni što ce poslije mene doci.” (Aš-Šu’ara’, 84)
Ibrahim, a. s., je slijedecim rijecima molio Allaha, dž. š., za opost grijeha:“I ucini me jednim od onih kojima ceš džennetske blagodati darovati - i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih - i ne osramoti me na Dan kad ce ljudi oživljeni biti, na Dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo ce onaj koji Allahu srca cista dode spašen biti.” (Aš-Šu’ara, 85-89)
Tražio je cestitog nasljednika koji ce nakon njega provoditi Allahovu vjeru:“Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri.” (Al-Mumtahina, 5)“Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao racun!” (Ibrahim, 41)
Ibrahim, a. s., je molio za svoje potomke:“Gospodaru moj, daruj mi porod cestit!” (As-Saffat, 100)
“Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! “(Ibrahim, 40)A kada Ibrahim rece: “Gospodaru moj, ucini ovaj grad sigurnim i sacuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima!”(Ibrahim, 35)
 |
Obavljajuci neki posao, molio je Allaha, dž. š., da primi to njegovo djelo:A kada je Ibrahim zamolio: “Gospodaru moj, ucini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodo-vima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!” - On je rekao: “Onome koji ne bude vjerovao dat cu da neko vrijeme uživa, a onda cu ga prisiliti da ude u paklenu vatru, a grozno ce ona prebiva-lište biti!” (Al-Baqara, 126)
Od Allaha, dž. š., tražio je da njega i njegov porod ucini odanim Njemu, da mu pokaže obrede i da primi njihova pokajanja:I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cuješ i sve znaš!” (Al-Baqara, 127)
Ibrahim, a. s., je iskrenim srcem bio potcinjen Allahu, dž. š., i nepokolebljivo vjerovao u Ahiret. Zbog toga se sasvim ocito osjeca predanost, pokornost i iskrenost u njegovim dovama. Vjer-nici bi se, isto tako, prilikom cinjenja dove Gospodaru, trebali ugledati u Ibrahi-movu duboku privrženost Allahu, dž. š., njegovu iskrenost i bogobo-jaznost; trebali bi se okrenuti jedino prema Allahu, dž. š., jedi-nom Prijatelju i Pomocniku.“Gospodaru naš, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!” (Al-Baqara, 128)“Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (Al-Baqara, 129)
Ibrahimov, a. s., amanet
Allah, dž. š., nam u Kur’anu predstavlja Ibrahima, a. s., kao jednobošca koji je velicao Allahovu jednocu:A kad Ibrahim rece ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer ce mi On, doista, na Pravi Put ukazati”- on ucini rijeci tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali. (Az-Zuhruf, 26-28).
 |
Ibrahimovo vodstvo na Pravom Putu nastavljeno je i kroz njegove potomke: njegovi sinovi Ismail, a. s., i Ishak, a. s., unuk Jakub, a. s., i njegov sin Jusuf, a. s., te ostali blagoslovljeni vjerovjesnici, koji su uslijedili nakon njih i poticali od iste loze, isto tako su, mudro i dostojanstveno nastavili sa pozivanjem ljudi na život u okvirima vjerskog morala. Obavještavajuci nas o amanetu Jakuba, a. s., Allah, dž. š., kaže slijedece:Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi poslu-šan!” - on je odgovorio: “Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!” I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugacije nego kao muslimani!” (Al-Baqara, 131-132)
I ostali pejgamberi koji su došli nakon Ibrahima, a. s., su, takoder, ostavili isti amanet svojim potomcima: savjetovali su im da iskreno budu pokorni Allahu, dž. š., i da umru samo kao muslimani. Ko se odazove amanetu Ibrahima, a. s., i bude robovao jedino Allahu, dž. š., provodeci život radi postizanja Njegovog zadovoljstva, može se nadati Allahovom zadovoljstvu i Džennetu, vjecnom stjecištu neogranicenih blagodati i srece.Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni cas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome cete se, poslije mene, klanjati?” - “Klanjat cemo se” - odgovorili su - “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!” (Al-Baqara, 133)
Books ( 24 works in total )
Movies ( 9 works in total )
Web Sites ( 1 works in total )
Articles ( 1 works in total )
Magazines ( 2 works in total )
