KNJIGA DRUGA: LUT, a. s



Život Luta, a. s.
Allah, dž. š., nam u Kur’anu saopcava da su odre-deni pejgamberi živjeli u istom periodu. Ilustracije radi, Harun, a. s., je bio podrška Musau, a. s., u njego-vom pozivanju i borbi protiv faraona. Jakub, a. s., i njegov sin Jusuf, a. s., bili su blagoslovljeni ljudi, kojima je, u istom periodu, Allah, dž. š., ukazao cast vjerovjesništvom.
U Kur’anu se saopcava da su Ibrahim, a. s., i Lut, a. s., isto tako, živjeli u istom vremenu i na istom pros-toru. Unatoc tome što su vodili život u razlicitim narodima, Ibrahim i Lut su bili podrška jedan drugome. Allah, dž. š., u Kur’anu kaže slijedece:
“Vi ste” - rece on - “mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu medusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih cete se odricati i jedni druge cete proklinjati, vatra ce vaše boravište biti, i niko vam u pomoc nece moci priteci.” I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim rece: “Ja se selim ona-mo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar.” (Al-’Ankabut, 25-26)
Vršiti seobu u ime Allaha, dž. š., izraz je potpune pokornosti Allahu, dž. š., prihvatanja Njega kao jedinog Prijatelja i Pomocnika i skloniti se pod Allahovu zaštitu. I Lut, a. s., je takoder bio jedan blagoslovljeni covjek, koji je, udaljavajuci se od nevjernickog života svog zabludjelog naroda, poput svih pejgambera, iskrenošcu i oslanjanjem na Allaha, dž. š., bio uzor covjecanstvu. Lut i Ibrahim, a. s., poslani su razlicitim narodima, razlicite ljude su pozivali u vjeru u Allaha, dž. š. U Kur’anu se saopcava da je narod, kojem je poslan Lut, a. s., bila zajednica zagrezla u homoseksualnost, nastranost koju Allah, dž. š., zabranjuje.
Izopacenost Lutovog naroda
Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude nacinio... (Ar-Rum, 30), kaže Allah, dž. š., i time nas obavještava da je covjeka stvorio u odredenoj cudi. Što se tice šejtana, on ljudima nareduje da stvorenja Allahova mijenjaju (An-Nisa’, 119), udaljava covjeka od njegove prirode i ulaže napore da ga navede na razlicite izopacenosti. A jedna od najekstremnijih izopacenosti na koje navodi šejtan je homoseksualizam. Upravo o stanju ovih ljudi, koji, vodeni šejtanskim instruk-cijama, žive nemoralnim životom, Allah, dž. š., nas u Kur’anu obavješta-va rijecima: ...I kakav god oni do-kaz vide nece ga vjerovati: ako vide Pravi Put - nece ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put ce je prihvatiti... (Al-A’raf, 146). Ti ljudi, kako to Svemoguci saopcava ajetom Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog Puta skrenete (An-Nisa’, 27), žele da svi ostali skrenu sa Pravog Puta. Odgovor koji ce dobiti ovi ljudi se na slijedeci nacin istice u Kur’anu:
A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama podoše; oni ce sigurno zlo proci. (Maryam, 59)
Ova moralna nastranost je kroz povijest zabilježena u razlicitim ljudskim zajednicama. Jedna od tih zajednica je i idolopoklonicki narod Luta, a. s. Lut, a. s., je bio blagoslovljeni pejgamber, koji je iskreno vjerovao u Allaha, dž. š., imao uzoran moral i pokornost. Svoj narod je, takoder, pozivao na strah od Allaha, dž. š., da napuste ovu nastranost zabranjenu od strane Allaha i da vode život kojim ce On biti zadovoljan. Medutim, na pozive Allahovog blagoslovljenog poslanika njegov narod je odgovarao neprijateljstvom. Zbog iskazane ružne hrabrosti i ovog nemorala, Lutov narod je zaslužio stradanje i kaznu Allahovu. Kraj koji je zadesio ovaj narod na slijedeci nacin se navodi u Kur’anu:
I Luta - kad rece narodu svome: “Zašto cinite razvrat koji niko prije vas na Svijetu nije cinio? Vi sa strašcu prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!” A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi cistunci!” I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skoncali. (Al-A’raf, 80-84)
Ovi ljudi, koji su, unatoc otvorenim opomenama, nastavili sa svojim nastranostima, prijetili su Lutu i vjernicima iz njegovog prisustva da ce ih protjerati iz grada u kome su se nalazili. A govoreci ...oni su ljudi cistunci (Al-A’raf, 82) mislili su da se time ismijavaju vjernicima. Unatoc ovoj nastranosti i pobješnjelosti naroda, Lut, a. s., je, u ime Allaha, nastavio sa pozivanjem.
Kao manifestacija zanosne vjere u Allaha, dž. š., i dubokog straha od Njega, Lut, a. s., je bio strpljiv, odlucan i hrabar Allahov rob. To što je na njegove pozive narod odgovarao ismijavanjem i nasrtajima još više je povecalo njegovu odlucnost i nepokolebljivost. Kao i svi pejgamberi koje je Allah, dž. š., slao ljudima kao opomenu i upozorenje, nastavio je sa pozivanjem na dobro i odvracanjem od zla; pedantno je izvršavao ovaj casni poziv koji mu je Allah, dž. š., ukazao. Allah, dž. š., kaže slijedece u Kur’anu:
O, Vjerovjesnice, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naredenju - pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da ce Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike i licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obracaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Al-Ahzab, 45-48)
I poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pricama o njima spomen sacuvali - daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (Al-Mu’minun, 44)
I vjernici bi se trebali ugledati u ovaj superiorni moral Luta, a. s., morali bi se uvijek strpljivo ponašati prilikom pozivanja u vjeru i vjerski moral ljudima objasniti razlicitim metodama, na najljepši nacin i odlucno.
Lutovo, a. s., upozoravanje naroda
I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im njihov brat Lut rece: “Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!” (Aš-Šu’ara, 160-163)
Od svog naroda Lut, a. s., je tražio da napuste razvrat i da se povode za njime, vjerovjesnikom. Odmah nakon ovog poziva on im je istakao da od njih ne ocekuje nikakvu nagradu, da samo želi postici Allahovo zadovoljstvo:
“Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene ce Gospodar svjetova nagraditi.” (Aš-Šu’ara, 164)
Neposredno nakon ovih rijeci, Lut, a. s., je na slijedeci nacin opisao koliko je velika nemoralnost to što radi njegov narod:
Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima opcite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite” - rekoše oni: “Ako se ne okaniš, o, Lute, bit ceš sigurno prognan.” “Ja se gnušam toga što vi radite!” - rece on. (Aš-Šu’ara’, 165-168)
Odredeni krugovi danas ulažu napore kako bi nastranosti, slicne ovoj, prikazali normalnim i legitimnim. To je, u isto vrijeme, i jedan od razloga koji se krije u pozadini porasta moralne degeneracije širom svijeta. Medutim, muslimani sav svoj život usmjeravaju i ogranicavaju u okvirima odredaba koje je precizirao Allah, dž. š. Stav muslimana naspram ove moralne izvitoperenosti, koju je Allah, dž. š., opisao kao ‘‘razvrat’’, trebala bi biti kao stav Luta, a. s.
U ajetima se, isto tako, nazire da su ovi nerazumni i nemoralni ljudi, koji su, na sva upozorenja Luta, a. s., odgovarali prijetnjama i napadima, bili obuzeti osjecajem sigurnosti, proistekle iz cinjenice da ih je brojcano bilo veoma mnogo. Jedan dio onih koji žive daleko od vjere posjeduju ovako pogrešan ugao posmatranja. Dakle, osjecaj sigurnosti im daje to što su mnogobrojni. Ali, Allah, dž. š., nam saopcava da su tokom posvijesti vjernici uvijek bili u malom broju. A za broj vjernika u Lutovom narodu, Allah, dž. š., u Kur’anu kaže da u njemu samo jednu kucu muslimansku nadosmo (Az-Zariyat, 36). Medutim, Allahova pomoc i podrška je uvijek na strani vjernika, a to je ono što je bitno. Svemoguci u Kur’anu obecaje da ce vjernici, koji iskrenog srca vjeruju u Allaha, dž. š., koji jedino paze na Njegovo zadovoljstvo, cine dobra djela misleci na buduci svijet i koji ulažu napore za širenje islamskog morala medu ljudima, uvijek izlaziti kao pobjednici. U suri An-Nur, naš Gospodar nam se obraca slijedecim rijecima:
Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da ce im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On želi, i da ce im sigurno strah sigurnošcu zamijeniti; oni ce se samo Meni klanjati, i nece druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grješnici. (An-Nur, 55)
Ovaj božanski zakon našeg Gospodara, dž. š., provodio se tokom cijele povijesti; u svojoj borbi protiv nevjernika, koji su brojcano bili znatno nadmocniji, malobrojni vjernici su uvijek ostvarivali velike uspjehe. A one koji vjeruju, Allah, dž. š., raduje slijedecom viješcu:
...Koliko su puta malobrojne cete, Allahovom voljom, nadjacale mnogobrojne cete! “- A Allah je na strani izdržljivih. (Al-Baqara, 249)
Izaslanici koji su došli Lutu, a. s.
Izaslanici, koji su došli kod Ibrahima, a. s., obradovali su ga viješcu o cestitom evladu. Što se tice drugog habera izaslanika, on je bio u vezi sa narodom Luta, a. s.:
I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: “Mi cemo uništiti stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici.” (Al-’Ankabut, 31)
A dolazak izaslanika Lutu, a .s., saopcava se na slijedeci nacin:
I kad izaslanici Naši dodoše Lutu, on se zbog njih nade u neprilici i bi mu teško pri duši, pa rece: “Ovo je mucan dan!” (Hud, 77)
Kur’anom smo obaviješteni da je, kada su saznali da su došli izaslanici, nastrani narod došao kod Luta, a. s., i njegovih gostiju:
Oni su od njega goste njegove tražili... (Al-Qamar, 37)
A što se tice Luta, a. s., on ih je upozorio siljedecim rijecima:
I narod njegov pohrli njemu - a i prije su radili sramotna djela. “O narode moj,” - rece on - “eto mojih kceri, one su vam cistije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar medu vama nema razumna covjeka?” “Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kceri” - rekoše oni - “ti doista znaš šta mi hocemo.” (Hud, 78-79)
Moguce je da je formulacijom: “Eto mojih kceri”, Lut, a. s., aludirao kako na svoje kcerke, tako i na ostale mlade djevojke iz naroda. Ovom formulacijom je on svome narodu preporucivao da, na nacin kako je to Allah, dž. š., odredio, stupaju u vezu sa ženama, koja ce biti ozvanicena brakom. (Allah, dž. š., najbolje zna.) A formulacijom :”Zar medu vama nema razumna covjeka?” ukazao je na cinjenicu da je cijeli njegov narod bio u razvratu i pomami. Kao castan i moralan covjek, Lut, a. s., je ovaj narod htio izvuci iz ovog razvrata:
“Ah, da ja samo imam moc” - rece on - “ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!” (Hud, 80)
Medutim, Allah, dž. š., je, putem izaslanika, Lutu saopcio da ce silnim azabom odgovoriti njegovom narodu na ovu njihovu pomamu i razvrat:
On rece: “Vi ste, doista, ljudi neznani!” “Ne! - rekoše oni. “Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju, donosimo ti ono što ce se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo. Izvedi celjad svoju u gluho doba noci, a ti budi na zacelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrce, vec produžite u pravcu kuda vam se nareduje!” I Mi smo mu objavili ono što ce se zbiti: da ce oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti. (Al-Hidžr, 62-66)
A meleki rekoše: “O, Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa celjadi svojom u gluho doba noci bez žene svoje, nju ce zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?” (Hud, 81)
Veoma bitna cinjenica saopcena u prethodnom ajetu je da ce, sa narodom, biti uništena i Lutova žena. Ona je bila supruga jednog blagoslovljenog roba, kojeg je Allah, dž. š., uzdigao nad ostalim svijetom i ukazao pocast vjerovjesništvom, ali ta casna i blagodatna titula joj, zbog nevjerovanja i neiskrenosti, nije mogla pomoci.
To što je Lutova žena okoncala na takav nacin pokazatelj je da na Ahiretu nikakvu protekciju ili spas od patnji nece osigurati to što je neko blizak ili što potice od familije pejgambera, koje je Allah, dž. š., ucinio ‘‘odabranim i blagoslovljenim’’. Spas covjeka je u vezi sa njegovom vjerom u Allaha, dž. š., pokor-nošcu, poslušnošcu i strahom od Njega. Nema spasa za nekoga ko u svom srcu ne posjeduje jednu takvu iskrenu vjeru, pa makar to bila i osoba najbliskija Allahovom vjerovjesniku. Cak, vecu odgovornost pred Gospodarom imaju osobe koje su bliske pejgamberima i koje su od njih primale upute. Upravo, Allah, dž. š., u Kur’anu kaže slijedece o ženama vjerovjesnika:
O, žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas ocit grijeh ucinila, kazna bi joj udvostrucena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela cinila – dat cemo nagradu dvostruku i pripremit cemo joj opskrbu plemenitu. O, žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrecite, pa da u napast dode onaj cije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kucama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti. (Al-Ahzab, 30-33)
U ovom kontekstu nam, kao pouku, Allah, dž. š., navodi primjere žena Luta i Nuha, a. s., koje su bile nevjernice. Kur’anom smo, isto tako, obaviješteni i o lijepom primjeru Faraonove žene, njenoj iskrenosti, bogobojaznosti i iskrenoj dovi:
Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva cestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im nece ništa moci kod Allaha pomoci, i reci ce se: “Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!” A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kucu u Džennetu i spasi me od faraona i mucenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” (At-Tahrim, 10-11)
Realizacija uništenja
Vijest da ce narod Luta, a. s., biti uništen prvo je, od strane izaslanika, saopcena Ibrahimu, a. s.:
“A šta vi hocete, o izaslanici?” - upita Ibrahim. “Pos-lani smo narodu grješnom” - rekoše - “da srucimo na njih grumenje od ilovace, svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli.” I Mi iz njega vjernike izvedosmo - a u njemu samo jednu kucu muslimansku nadosmo. (Az-Zariyat, 31-36)

U svojim saopćenjima zasnovanim na arheološkim i geološkim istraživanjima, njemački istraživač, arheolog Werner Keller, ističe da su se gradovi Sodoma i Gomorra, u kojima je živio Lutov narod, nalazili u dolini Siddim. Keller u svojoj knjizi objašnjava da je to područje na najdonjem kraju Mrtvog mora i da su se tu nekada nalazili široki naseljeni prostori. Na obali jezera pronađen je dio ostataka grada, koji je, u ishodu katastrofe koja se desila u tom području, kliznuo u jezero. Ovi ostaci pokazuju da je Lutov narod imao prilično visok životni standard

Nakon Ibrahima, a. s., izaslanici su otišli kod Luta, a. s., te su i njega izvijestili o ovom uništenju. Što se tice muslimanske zajednice, ona ce biti poštedena tog stradanja. Kakvim azabom je uništio Lutov narod, Allah, dž. š., nas obavještava na slijedeci nacin:
Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili: “Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!” (Al-Qamar, 37)
I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih spustismo kao kišu grumenje od pecena blata, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (Hud, 82-83)
Moguće je da se formulacijom: Mi sve prevrnusmo, navedenom u Kur’anu, objašnjava da je snažnim potresom područje sravnjeno sa zemljom. Upravo se Mrtvo more, odnosno Lutovo jezero, nalazi na aktivnom seizmičkom području, odnosno tačno na
potresnom pojasu.
Allah, dž. š., u nastavku ajeta kaže: na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata. Ovu situaciju
njemački arheolog Werner Keller
objašnjava slijedećim riječima:
“Pucanje i poniranje Zemljine kore prilikom ovog zemljotresa otvorilo je slobodan put uspavanim vulkanima. I danas su na visoravnima Šerie vidljivi ugašeni krateri, na tamošnjim
krečnim slojevima nalaze se široke gromade lave i slojevi bazalta.”22

Moguce je da se formulacijom: ‘‘Mi sve prevrnusmo’’, navedenom u pocetku ajeta, objašnjava da je snažnim potresom podrucje sravnjeno sa zemljom. A rijecima iz nastavka ajeta i na njih spustismo kao kišu grumenje od pecena blata možda se išareti na kamenje u užarenom stanju, koje se raspršilo u ishodu vulkanske eksplozije. Isti slucaj se u 173. ajetu sure Aš-Šu’ara’, saopcava slijedecim rijecima: Spustivši na njih kišu - a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili! Dakle, veoma je izvijesno da je Lutov narod uništen silnim zemljotresom i užarenim kamenjem i vulkanskom lavom, koja je po njima pljuštala poput kiše. (Allah, dž. š., najbolje zna.)
Historicari smatraju da se mjesto dešavanja velike katastrofe koja je zadesila Lutov narod nalazi na obali jezera poznatog kao ‘‘Lutovo jezero’’, odnosno ‘‘Mrtvo more’’. Sodoma i Gomorra, anticki gradovi u blizini Mrtvog mora, smještenog izmedu Jordana i Zapadne Šerie, koja je danas pod izraelskom okupacijom, prihvataju se kao mjesta u kojima je živio razvratni, homoseksualni narod Luta, a. s. Arheološkim istraživanjima je ustanovljeno da su, u ishodu jednog velikog potresa, ti gradovi sa obala Mrtvog mora udubljeni. Jedan dio Mrtvog mora, koje je, generalno, mnogo plici u odnosu na ostatak mora, je, prema istraživacima, ostatak Lutovog naroda, zatjeranog u zemljine dubine. (Detaljnije v. Kavimlerin Helaki, Harun Yahya, 7. izd., Istanbul, 2002.)
Narod Pompeja doživio je isti kraj kao i Lutov narod
Pompeji su simbol moralne degeneracije u Rimu. Stanovnici Pompeja su se, poput Lutovog naroda, odali seksulanom razvratu; opredijelili su se za jedan nacin življenja koji je bio u oprecnosti sa moralom i životom koje nareduje Allah, dž. š. Medutim, njihovo okoncanje je bilo isto kao i okoncanje Lutovog naroda. Svaka zajednica koja se usprotivi Allahovim zapovijedima ce, na dunjaluku, ili na Ahiretu, zasigurno dobiti odgovarajucu kaznu. To je jedan Allahov zakon, a Allah, dž. š., o toj cinjenici obavještava ajetom: ...U Allahovim zakonima ti nikad neceš naši promjene, u Allahovim zakonima ti neceš naci odstupanja (Fatir, 43).
Uništenje Pompeja dogodilo se eksplozijom vulkana Vezuv, koji je simbol Italije, a narocito grada Napoli. Vezuv, koji je tih vec oko 2000 godina, spominje se pod imenom ‘‘Brdo pouke’’. Izmedu katastrofe koja je zadesila poznate gradove Sodomu i Gomorru i tragedije Pompeja postoji veoma velika slicnost. Na zapadnoj padini Vezuva nalazi se Napoli, a na istocnoj grad Pompei. Katastrofa lavine i pepela, koja se dogodila prije otprilike 2000 godina, iznenada je zadesila stanovnike ovog grada. Katastrofa je bila toliko iznenadna da je sve ostalo kao prije 2000 godina! Kao da je vrijeme zaustavljeno!
U brisanju Pompeja sa lica Zemlje jednom ovakvom katastrofom nesumnjivo postoje mudrosti iz kojih treba izvuci pouku. Povijesni izvori pokazuju da je prije nestanka grad bio centar potpunog razvrata i raspuštenosti. Najistaknutija odlika grada bila je velika raširenost prostitucije. Medutim, lava Vezuva ga je u jednom trenutku izbrisala sa lica Zemlje. A najzanimljivije u svemu je to da je, unatoc strašnoj eksploziji Vezuva, grad bio u svakodnevnom životu, da niko nije mogao pobjeci i da su se, ne mogavši cak ni uociti katastrofu, svi gotovo namjestu skamenili. Porodica koja je bila za stolom ostala je skamenjena u istom tom položaju. Pronadeno je niz parova skamenjenih u toku svojih razvrata. Što je još bitnije, medu tim parovima ima i onih istih spolova, malodobnih djecaka i djevojcica. Izrazi lica pojedinih skamenjenih ljudskih tijela, koja su pronadena u ostacima Pompeja, ostala su apsolutno neiskvarena; ona su, generalno, odslikavala zbunjenost. Ovaj narod je, kako saopcava Kur’an, ‘‘odjednom’’ uništen. Allah, dž. š., u ovom kontekstu daje slijedeci primjer ‘‘stanovnika jednog grada’’:
Samo bi se cuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli. (Ya-sin, 29)
Nekoliko primjera okamenjenih
leševa izvađenih iz ostataka Pompeja

Freske iz perioda Pompeja
Na ovoj fresci prikazana je jedna od gozbi koje su okupljale narod Pomeja. 

Seoba Luta i Ibrahima, a. s.

U ovim ostacima, koji se nalaze na Pompejima, vide se četiri mlina koji su korišteni za mljevenje brašna
U Kur’anu se saopcava da su, naredbom Allaha, dž. š., Ibrahim i Lut, a. s., izvršili seobu i nastanili se u jednom lijepom predjelu. Allah, dž. š., nas na slijedeci nacin obavještava o sretnom okoncanju koje je ukazao ovoj dvojici blagoslovljenih insana i njihovoj porodici:
I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili, i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih ucinismo dobrim, i ucinismo ih vjerovjesnicima da upucuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da cine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari cinili, izbavismo - to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao - i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih. (Al-Anbiya’, 71-75)
Lut, a. s., i Ibrahim, a. s., ucinili su hidžru, odnosno, napustili su Allahovom naredbom, svoja ognjišta i zavicaje.
Hidžra je ibadet kojeg su u stanju izvršiti samo cestiti vjernici. Ljudi koji žive daleko od vjere ne usuduju se odjednom iza sebe ostaviti sve svoje bogatstvo i odseliti se u neko nepo-znato mjesto. Kuce, stvari, imovina i imetak za njih su veoma bitni. Medutim, zato što zna da ce mu, bilo gdje da ode, Allah, dž. š., ukazati na ono što je najbolje po njega, vjernik je, bez ikakvog dvoumljenja, u stanju ostaviti sve i, radi postizanja Allahovog zadovoljstva, izvršiti hidžru. Ovu pokornost i bogobojaznost su Lut i Ibrahim, a. s., pokazali na najljepši nacin. Odrekli su se dunjaluka radi postizanja Allahovog zadovoljstva, a kao odgovor na to Allah, dž. š., ih je hem, u toku dunjaluckog života, nastanio na jednom bericetli mjestu, hem ce ih i na Ahiretu obdariti neogranicenim džennetskim blagodatima.
I vjernici, koji se uzdaju u Allaha, dž. š., i znaju da ce se u svakom trenutku života nedvojbeno suociti sa nekim hajrom, poput pejgambera bi se uvijek trebali ponašati predani Allahu, dž. š. Zabrinutost za buducnost i pohlepa za dunjalukom su odlike svojstvene onima koji žive daleko od vjerskog morala. Kao nagradu zbog toga što se nisu dali za materijalnim interesima, Allah, dž. š., vjernike raduje jedinstvenim blagodatima i na dunjaluku, a i na Ahiretu.
Pored toga, u Kur’anu se, kao velika Allahova blagodat, spominje veliki imetak koji su posjedovali pejgamberi. Davudu, a. s., je na dunjaluku dao veliki imetak, a Sulejman, a. s, je posjedovao takvo bogatstvo i moc koje je nedostižno za bilo koga drugog. Allah, dž. š., u Kur’anu saopcava da je i Ibrahimu, a. s., i njegovom potomstvu dao veliki imetak:
Ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali. (An-Nisa’, 54)
Imetak, bogatstvo i vlast su, za nevjernike ili one obuzete nesmotrenošcu, uvijek povod za njihovu oholost i razmaženost. Medutim, pejgamberi i vjernici, koji su slijedili njihov put, svoju imovinu i bogatstvo, Allahove blagodati, koriste u hajrate, radi širenja vjerskog morala, cime postižu Njegovo zadovolj-stvo. Osim toga, jedna od najbitnijih odlika vjernika je i to da su oni svjesni cinjenice da sva njihova imovina pripada Allahu, dž. š. Kada im se ukažu blagodati dunjaluka, dobri muslimani se zahvaljuju svome Gospodaru, ali se, isto tako, punim srcem zahvaljuju i iskazuju uzorno strpljenje i onda kada se umanje ti nimeti. Oni su svjesni da se u toku dunjaluckog života stavljaju na kušnju i da ce oni koji vjeruju u Allaha, dž. š., biti nagradeni jedinstvenim blagodatima Dženneta:
U vecoj su casti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažuci imetke svoje i živote svoje; oni ce postici što žele. Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da ce im milostiv i blagonaklon biti i da ce ih u džennetske bašce uvesti, u kojima ce neprekidno uživati, vjecno i zauvijek ce u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika. (At-Tawba, 20-22)